
Jeste li se ikada zapitali zašto neki ljudi mogu jednostavno “zaboraviti obroke”, dok drugi ne mogu prestati razmišljati o tome što će sljedeće pojesti?
Za to svakako postoji razlog. Srećom, postoje i zdrave metode kojima možemo djelomično utjecati na te mehanizme u našem tijelu. Dakle, osjećaj gladi i sitosti nije samo stvar osobnog dojma ili osjećaja. Radi se o složenom sustavu koji omogućuje tijelu da održava stabilnu razinu energije: potiče unos hrane kada su energetske zalihe niske, a smanjuje apetit kada su potrebe organizma zadovoljene. Ta se regulacija odvija kroz suradnju više organa i hormonskih signala. Najvažniju ulogu u tom sustavu imaju:
Ovi organi proizvode hormone koji prenose informacije o dostupnosti energije i količini unesene hrane, a mozak te signale integrira i na temelju njih regulira osjećaj gladi i sitosti.
Problem nastaje kada taj sustav nije u skladu s našim željama ili ciljevima.
Neke osobe osjećaju gotovo stalnu glad i imaju vrlo izražen apetit, dok s druge strane postoje osobe koje žele povećati unos hrane, primjerice zbog izgradnje mišićne mase, ali se vrlo teško natjeraju pojesti veću količinu hrane jer jednostavno ne osjećaju dovoljno snažnu glad.
U posljednje vrijeme mnogi pokušavaju utjecati na apetit uz pomoć lijekova koji djeluju na hormone sitosti, poput Ozempic ili Mounjaro. Iako ti lijekovi imaju svoju medicinsku primjenu, mene osobno više zanima – možemo li na prirodan način utjecati na sustav koji regulira glad i sitost?
Zato je prvi korak razumjeti koji su hormoni uključeni u regulaciju apetita i kako oni djeluju.
U regulaciji gladi i sitosti sudjeluje više hormona, a među najvažnijima su:
Svaki od ovih hormona ima svoju specifičnu ulogu u prijenosu informacija o energetskom statusu organizma i količini unesene hrane.
Grelin je hormon koji se najvećim dijelom proizvodi u želucu. Njegova glavna funkcija je poticanje osjećaja gladi.
Razina grelina u tijelu mijenja se tijekom dana. Tipično: raste prije obroka, smanjuje se nakon jela.
Kada razina grelina poraste, mozak dobiva signal da je tijelu potrebna energija, što potiče osjećaj gladi i povećava vjerojatnost da ćemo potražiti hranu.
Leptin je hormon koji proizvode masne stanice u tijelu. Njegova uloga je informirati mozak o količini energije pohranjene u organizmu.
Kada su energetske zalihe veće, razina leptina raste i mozgu šalje signal da tijelo ima dovoljno energije. Leptin sudjeluje u dugoročnoj regulaciji:
Drugim riječima, leptin pomaže organizmu održavati relativno stabilnu tjelesnu težinu kroz dulje razdoblje.
GLP-1 je hormon koji se oslobađa u tankom crijevu nakon obroka i ima važnu ulogu u stvaranju osjećaja sitosti.
Njegovi poznati učinci uključuju:
Zbog tih svojstava GLP-1 sudjeluje i u regulaciji razine glukoze u krvi. Na djelovanju ovog hormona temelje se i neki lijekovi za dijabetes i regulaciju tjelesne mase, poput Ozempic.
Peptid YY je hormon koji se također proizvodi u probavnom sustavu nakon unosa hrane.
Njegova glavna funkcija je smanjenje apetita. Razina ovog hormona raste nakon obroka i sudjeluje u signalizaciji sitosti mozgu.
Na taj način PYY pomaže organizmu regulirati količinu hrane koju unosimo.
Inzulin je hormon koji proizvodi gušterača kao odgovor na porast glukoze u krvi nakon obroka.
Njegova primarna funkcija je regulacija metabolizma glukoze, odnosno omogućavanje ulaska glukoze u stanice gdje se može koristiti kao izvor energije.
Osim toga, inzulin također djeluje kao signal mozgu o dostupnosti energije u organizmu.
Iako hormoni igraju ključnu ulogu u osjećaju gladi i sitosti, na njihov rad utječu i prehrambene i životne navike na koje imamo utjecaja. Ove metode nisu teške i svatko ih može pokušati primjeniti u svojoj svakodnevnici.
Neke od dokazanih metoda su:
Proteini potiču hormone sitosti (GLP-1 i PYY) i smanjuju grelin nakon obroka. Obroci bogati proteinima često povećavaju osjećaj sitosti i mogu smanjiti spontan unos hrane. Primjeri:
Vlakna i voda u hrani povećavaju volumen obroka, usporavaju probavu i produljuju vrijeme zadržavanja hrane u želucu. To doprinosi osjećaju sitosti. Namirnice:
Hrana niske energetske gustoće sadrži manje kalorija po volumenu, ali daje osjećaj punoće.
Polagano jedenje omogućuje hormonima iz crijeva da djeluju i mozgu prenese signal sitosti prije nego što unesemo previše kalorija.
Voda prije i tijekom obroka također povećava volumen u želucu i doprinosi osjećaju sitosti.
Osjećaj gladi i sitosti rezultat je složenog sustava koji uključuje više hormona i organa. Grelin, leptin, GLP-1, PYY i inzulin zajedno prenose informacije o energetskom statusu organizma i pomažu mozgu regulirati apetit.
Razumijevanje tih mehanizama pomaže objasniti zašto ponekad osjećamo veću ili manju glad i kako određene prehrambene i životne navike, poput povećanog unosa proteina, vlakana, polaganog jedenja, dovoljnog sna i planiranja obroka, mogu doprinijeti boljoj kontroli apetita i stabilnoj energetskog ravnoteži.
Jeste li vi spremni isprobati neku od navedenih metoda?
Ako vam treba pomoć pri planiranju obroka i treninga uz poštivanje navedenih metoda slobodno mi se javite, rado ću vam u tome pomoći.
Vaš osobni trener, Lorenzo
Pošaljite mi poruku
Pošaljite mi poruku