Uvjerenja koja vas koče u fitness napretku

Primjećujem da mnogi klijenti dolaze s određenim uvjerenjima koja im ne služe u napretku. No, svjestan sam da, baš kao ni fizičke promjene, ni promjene u stavovima i navikama ne dolaze preko noći. Ovdje sam odlučio navesti one koje najčešće čujem na početku suradnji s klijentima ali i općenito od ljudi koji me okružuju. 

1. “ZNAM SVOJE TIJELO NAJBOLJE”

Evo priznat ću, i ja sam to znao reći.

Ali danas, kad bih uzeo trenera, svjestan sam da bih tu misao morao odbaciti.

Dugogodišnji vježbači to često koriste kad napredak ne ide po planu.
Čim naiđu na “nepoznat teren”, vraćaju se na svoje stare, poznate metode.

I tu najčešće nastaje problem.

To ih zapravo zakoči prije nego što uopće dođu do rezultata i zadrži ih u zoni komfora — bez da su novom pristupu dali pravu šansu.

Realnost je jednostavna: da stvarno znaš svoje tijelo najbolje, ne bi ni tražio alternative.

Zato je ponekad potrebno maknuti ego sa strane i dati drugom pristupu dovoljno vremena da pokaže napredak.

2. “SADA ĆU MAKSIMALNO SMANJITI KALORIJE, PA ĆU IH KASNIJE LAKO PODIGNUTI”

Nezadovoljstvo početnim stanjem i manjak strpljenja često ljude gurnu u drastične mjere samo da što prije dođu do rezultata.  Ali to rijetko završi dobro.

Najčešći scenarij izgleda ovako: brzi početni pad, zatim stagnacija, pa zbog gladi i umora nagli povratak na veći unos hrane  “preko noći”. U pozadini se događa još jedan problem, tijelo se prilagođava. Smanjuje potrošnju energije, pada spontana aktivnost i raste glad, drugim riječima, tijelo počinje “čuvati resurse”, a posljedica je vraćanje kilograma. Zato se ne kreće iz ekstrema.
Kreće se iz održavanja (ili blagog suficita), i onda se unos postupno prilagođava — tako da i tijelo i glava to mogu pratiti.

3. “NE STIGNEM JA TOLIKO PUNO TRENIRATI DA BI NAPREDOVAO/LA”

I dalje je jako rašireno mišljenje da što više i što duže treniraš — to će rezultati biti bolji.
U praksi to ne ide baš tako, što je zapravo odlična vijest za svih koji misle da nemaju dovoljno vremena da izgledaju dobro.

Istina je da su neki od najboljih bodybuildera svih vremena trenirali “samo” 4–5 puta tjedno, po sat vremena ali s jasnom strukturom i svrhom.

Za dobar, zdrav i estetski rekreativni izgled, 3 kvalitetna treninga tjedno po 1, 1 i pol h su više nego dovoljna.

Problem nije manjak vremena nego način na koji se to vrijeme koristi. Dakle, nije bitno koliko treniraš, nego kako treniraš.

4. “NE MOGU SMRŠAVITI AKO JEDEM UGLJIKOHIDRATE”

Vrlo česta zabluda, pogotovo kod ženske populacije. Ugljikohidrati su primarno izvor energije, a energija nam je potrebna kako bi mogli intenzivno trenirati i oporavljati se od treninga. Bez intenzivnih treninga i izgradnje mišića, nema ni mršavljenja.

Kompletno uklanjanje ugljikohidrata je potrebno samo za ulaženje u ekstremnije forme, uobičajeno gubljenje viška kilograma apsolutno je moguće uz prisutnost ugljikohidrata.

Dakle, dijeta bez ugljikohidrata funkcionira ali je npr. usporedivo s time da visokotlačnim čistačem pereš parkete u dnevnom boravku. Predrastično i nepotrebno šokiraš tijelo dok postoje i druge metode. 

5. “NE MORAM VALJDA SVE VAGATI, MOGU JA TO ODOKATIVNO”

Nažalost, istina je da ne možeš. Da je to moguće, ja bih sigurno već odavno bacio vagu kroz prozor jer sam u fitnessu već 15 godina. 

Npr. kada kuham rižu za 3 obroka, vrlo je teško procijeniti ima li u loncu 210 g riže ili 280g riže, a razlika je 250 kalorija! To je zaista veliko odstupanje, a ako je ispred mene postavljen cilj – sigurno ga tako neću pogoditi.

S dobrim izborom namirnica i iskustvom možemo odokativno mjeriti i biti “otprilike” u dobrim granicama ali NE kada imamo postavljen cilj, već eventualno u razdoblju održavanja.

6. “NE MOGU TI JA JESTI ČIM SE PROBUDIM”

Netko ima gust raspored ujutro, netko se jednostavno navikao ne jesti, a neki se mudro zavaravaju da time štede kalorije i lakše ulaze u deficit. 

Ja bih rekao da svima odgovara preskočiti doručak jer su se tako navikli ili odlučili, a ne jer je to toliko nemoguće ili pametno.

Problem kod ovog uvjerenja nastaje kada to dovede do prevelike gladi kasnije u danu, lošijih izbora hrane i prejedanja. 

Drugi problem je kada se bez doručka ode na trening snage na kojem nema dovoljno energije za izgradnju mišića. Osim toga se riskiraju i ozljede. 

Osobno, nikome ne bih preporučio da preskače doručak, ni onima koji moraju biti u deficitu, a kamo onima koji moraju biti u suficitu. 

7.  ZAKLJUČAK 

Sve što sam do sad naveo zaista mislim da svatko treba polako odbaciti kako bi napredovao. Ali svjestan sam da je to sve dio procesa, a ja sam tu da klijentima otvorim novu perspektivu i pokažem bolje, zdravije i primjerenije stavove. 

Ako smatraš da i tebi treba pomoć kako bi savladao neki od izazova i pobjedio neka od “loših” uvjerenja koja te koče u napretku, javi mi se – rado ću ti pomoći. 

Tvoj trener, Lorenzo