Online coaching – najčešći strahovi i predrasude

Online coaching kao način suradnje trenera i klijenta je relativno nov koncept kojeg su zapravo omogućile nove tehnologije. Aplikacije, slanje slika i videa te stalna komunikacija porukama sada je svakodnevnica gotovo svakog od nas, stoga je primjena tehnologija u fitness svijetu bila neupitna promjena i širenje mogućnosti.

Ipak, neki klijenti još uvijek imaju otpor prema online coachingu zbog raznih predrasuda ili strahova. 

Tijekom godina imao sam prilike prepoznati razne razloge zašto klijenti odbijaju ovakav vid suradnje, ali i činjenicu da se većina mogu otkloniti razumijevanjem,  informiranjem i mrvom hrabrosti koju svi imamo u sebi.

1. “Nikad nisam trenirao/la u teretani”

Najčešći strah povezan s online coachingom je očekivan kod potpunih početnika u teretani. Oni uglavnom smatraju da im je prijeko potreban trener koji će im uživo prikazati izvedbu vježbi i napraviti korekciju u realnom vremenu.

Kod početnika se također često pojavljuju i uobičajeni strahovi od nove okoline, strah od osude, strah od ozljede pa do najbanalnijih strahova poput straha od nepronalaska sprave u teretani.

Svi ti strahovi uglavnom se otklone već pri prvom odlasku u teretanu pri kojem nažalost treba probiti led.

Iako trener nije psiholog i nema adekvatno obrazovanje u tom području, statistika pokazuje da su u većini slučajeva takvi strahovi laki za otkloniti uz malo ohrabrenja i dobru pripremu.

Odlazak u novo okruženje, pogotovo ono u kojem tek moramo raditi na svom napretku nije lako, ali je nužno. Ako ne možete pronaći spravu, vjerojatnost je da će vam netko tko radi u teretani ili čak samo trenira sa zadovoljstvom ukazati na mjesto gdje se sprava nalazi ako mu pokažete video vježbe. Ako ste sigurni da takve sprave nema, uvijek možete trenera pitati kojom vježbom ili spravom možete napraviti zamjenu. 

Trener zna da idete prvi put u teretanu i takva su pitanja očekivana. 

Strah kod izvedbe na spravi nije opravdan iz objektivnog razloga, a to je da su sprave tu kako bi pokret bio što ispravniji. Većini je dovoljno da samo kratko pogledaju video i pravilno se pozicioniraju na spravi (a to možete učiniti i prije treninga i na samom treningu).

Ako klijent ima neku vrstu socijalnog straha i ne osjeća se dobro u prime-time terminu zbog veće količine ljudi u teretani često savjetujem da prvih nekoliko puta ode u manje popularnim terminima – rano ujutro prije posla ili za vrijeme ručka (12-3).

2. “Ne želim slati svoje fotografije ili privatne informacije”

Ovaj strah je razumiljiv iz jednostavnog razloga što nije prirodno djeliti privatne informacije osobi koje ste tek upoznali.  Ali predlažem da to sagledate to kao dio profesionalnog odnosa, a dobar primjer možete pronaći u odnosu doktor-pacijent u kojem također moramo hrabro reći neke vrlo osobne stvari kako bi vam on mogao što bolje pomoći.

Smtram da se ipak ne treba previše zamarati s ovim strahom jer u prvom mjesecu kada se gradi povjerenje uglavnom nije potrebno iznositi mnoštvo informacija (osim fitness upitnika koji je nužan za izradu plana). To je   mjesec u kojem će trener prvi put vidjeti početne rezultate. Ako su oni pozitivni i nema posebnih prepreka, nitko vas neće propitivati o detaljima vašeg privatnog života.

Kod slanja vlastitih fotografija treba jasno reći – niti jedan online coach ne bi trebao tražiti fotografije u donjem rublju kao obavezno.

Slike u donjem rublju ipak nisu novost niti tabu jer su sredstvo s kojim trener može lakše pratiti napredak. Ipak, za neke osobe je to osjetljivo područje i ja im dajem potpuno pravo da sami odluče o slanju fotografija s više odjeće.

Slike se šalju u klasičnom položaju tijela (kod početnika i rekreativaca) te u bodybuilderskim pozama ako je klijent/ klijentica to odabrao. Slike se zapravo ne trebaju slati niti u jednoj drugoj pozi jer osjećaj ugode/ neugode postoji i kod trenera. 

Dobre alternative slanju fotografija u rublju može biti kupaći kostim, tajice, majice bez rukava ili crop-topovi, kod muškaraca duže bokserice i slično. 

S vremenom se pojedini klijenti opuste i šalju slike s manje odjeće kako bi se moglo lakše napredovati i pratiti stanje. 

Osim toga, vrijedno je napomenuti da trener nema pravo vaše slike pokazivati javno ako mu vi za to niste dali dozvolu ili razinu dozvole (bez glave, bez imena i slično).

3. “Profesionalne aplikacije mi samo stvaraju stres”

Iako je vođenje uz personaliziranu aplikaciju preporučeno  jer daje grafičke prikaze napretka, nije obavezno. 

Ako ste jednostavniji tip koji ne želi baratati aplikacijama jer ih smatrate napornim i složenim i mislite da će vam samo stvarati stres i anksioznost, postoji i “old school” način online coachinga. 

Komunikacija i razmjena informacija može jednostavno teći preko jedne od chat aplikacija poput WhatsApp-a gdje ćete slati svoje fotografije, povratne informacije, tjelesnu težinu i eventualno težine koje ste koristili na nekoliko najbitnijih vježbi u programu. S druge strane, programi treninga (s poveznicama na video materijale) i prehrane šalju se putem maila u obliku PDF-a  te se tako zaobilazi korištenje aplikacija.

4. “Ne vjerujem u uspjeh online coachinga”

U ovom slučaju više se radi o predrasudi nego o strahu. 

Online coaching pokazao se jednako, a ponekad i kao učinkovitija fitness opcija. Predrasude nikome ne koriste te se ponekad treba prepustiti mišljenju osobi s više iskustva u tom području.

Ovaj vid suradnje svakako je u uzlaznoj putanji i poput nekih drugih digitalnih mogućnosti (poput npr. online kupovine) nosi početnički strah ali ipak, s iskustvom napreduje.

Osobama koje odbijaju uzeti u obzir online coaching iz ovog razloga uvijek preporučam da pogledaju rezultate dosadašnjih online suradnji i mišljenja i recenzije tih klijenata.

5. “Strah me je odabrati krivog trenera”

Jedan od glavnih prednosti online coachinga je da niste limitirani na ponudu lokalnih trenera, već možete izabrati koga god želite, dok god oboje imate pristup internetu. 

Međutim, u moru online trenera koji postoje na svijetu, klijente je zapravo strah da odaberu krivog.

Ovdje se radi o priličnoj opširnijoj temi koju ću detaljnije obraditi u budućnosti, međutim ono najbitnije je da se ne vodite samo jednim segmentom kada odaberete svog online coacha. 

Privlačne društvene mreže i mnogo followera (koji ponekad i fake) ne bi trebale biti jedini razlog za odabir određenog trenera.

Kao u bilo kojoj drugoj suradnji, trener je netko s kim ćete biti u kontinuiranoj komunikaciji, povjerit ćete im neke detalje iz svog života i dati im svoje vrijeme. 

Pogledajte njihove rezultate, provjerite jesu li utemeljene na stvarnim osobama, pokušajte pronaći mišljenja drugih osoba koje su im bili klijenti, pogledajte koje principe treninga koriste i odgovara li vam to. Pitajte ih neko pitanje i pogledajte stil komunikacije. 

Ako odabirete poznatog trenera, pokušajte razlučiti ima li on zapravo vremena da se posveti vama ili to prepušta nekom drugom, ako odabirete trenera početnika odlučite želite li mu dati povjerenje i budite spremni na pokoji kompromis. 

I svakako, kada se odlučite za nekog trenera dajte mu vremena da vam pokaže svoje znanje, a također ako vam trener za kojeg ste se odlučili ne odgovara, tražite dalje!

Zaključak

Online coaching ima svoje prednosti i mane, ali treba razlučiti opravdane od neopravdanih predrasuda i strahova. 

Treneri nisu policajci ili babaroge, a ako odaberete dobrog online coacha uz otvorenu komunikaciju i definirana pravila, siguran sam da će se svi strahovi i predrasude brzo otkloniti. 

Dobri rezultati su itekako mogući i to dokazuju mnogi klijenti koji su se već odlučili za online coaching prije vas.

Ako tražite svog online coacha, slobodno me  kontaktirajte, rado ću popričati s vama i vidjeti što mogu učiniti za vas i vaš napredak.

Vaš osobni trener, Lorenzo